U petak 25. studenoga 2011. god., proslavljena je jubilarna, 100. godišnjica Osnovne škole Ivana Gorana Kovačića. S nestrpljenjem i znatiželjom sam iščekivala taj dan.  Poznajući ravnatelja Pleića, sve djelatnike i učenike škole, njihovu volju, marljivost i požrtvovnost, znala sam da će taj dan biti poseban i nezaboravan. I nisam se prevarila. Baš taj dan se sunce sramežljivo skrivalo iza oblaka i odlučilo nam pokvariti proslavu, ali sve je to bilo neuspješno. Posljednje pripreme bile su obavljene i sve je bilo spremno za slavlje. Od ranog jutra su gosti počeli stizati. Učenici, učitelji, domaćini Cišćani, i brojni drugi gosti okupili su se u crkvi sv. Jakova gdje su prisustvovali sv. misi zahvalnici za sve umrle učenike i učitelje škole. Zajedno smo se pomolili za njih, sjetili se svih onih koji su nas napustili i otišli u nebeske visine, te obogaćeni Božjim blagoslovom, krenuli u prostorije škole. Nakon uvodnog govora ravnatelja Ivana Pleića i riječi dobrodošlice, uzvanicima se obratila najstarija učiteljica škole u Cisti Velikoj, Luca Borović, koja je sve oduševila riječima punim topline i zanosa. Nakon toga su učenici izveli prigodni program koji su pripremili pod dirigentskom palicom svojih učitelja. Srce mi je zaigralo od sreće kad sam vidjela svoje bivše učenike kako ponosno stoje na pozornici, ozbiljnih lica i s nekim posebnim sjajem u očima. U dvije godine su se od nestašne, zaigrane djece pretvorili u ponosne i snažne sokolove koji predstavljaju svoju školu i s neizmjernim žarom pokazuju znanje i plodove svoga rada. Ispunjena ponosom i srećom, pomno sam pratila njihov nastup. Djeca su se uistinu potrudila, bilo je tu svega: recitala, igrokaza, pjesme... Veliku  euforiju su izazvali gangaši koji su izvodeći narodne stihove mnoge posjetili na djetinjstvo i pokazali kako se čuva narodno blago.

 Posebno me oduševio školski zbor koji je još jednom pokazao sav svoj talent i umijeće. Unatoč brojnim problemima, pokazali su istinitost one stare izreke: Kad se male ruke slože, sve se može, sve se može. Svi skupa smo na samom kraju priredbe zapjevali pjesmu Kad si sretan... jer smo, uistinu, nakon cijelog programa, imali razloga za sreću.

Učenici su predstavili brošuru koja je izdana u povodu stogodišnjice škole, kao i brojne druge materijale koji svjedoče o upornosti i marljivosti ravnatelja Pleića i svih onih koji su sudjelovali u organizaciji svečanosti.

Nakon programa u izvedbi učenika škole, obavljen je blagoslov novih prostorija (informatičke učionice i zbornice)  koje izgledaju spektakularno. Na kraju je bio priređen domjenak i ugodno druženje. Moglo se tu vidjeti mnogo poznatih lica iz hrvatske političke scene, zamjenika župana Luku Brčića i mnoge druge, kao i brojne ravnatelje škola koji su svojom nazočnošću uveličali ovu proslavu.

 Ipak, vođenu osjećajima, mene su najviše oduševili i uveličali mi ovu proslavu kolege učitelji i ostali djelatnici škole koji su me srdačno dočekali i  još jednom pokazali kako se Cista Velika bezuvjetno i s neizmjernom ljubavlju odnosi prema bivšim kolegama.

Hvala vam na svakom srdačnom osmijehu, prijateljskoj riječi i podršci koju ste mi uvijek davali. Bila mi je neizmjerna čast biti dijelom vaše zbornice i prisustvovati tako važnom i lijepom događaju za, usudim se reći, našu školu.

I ono što ne smijem zaboraviti, najveća hvala našim učenicima bez kojih škole ne bi ni bilo. Bilo je lijepo vidjeti vas opet i sjetiti se svih onih dana provedenih s vama. Vi ste oni koji ste vjerno predstavili svoju školu i pokazali se u punom svjetlu. Vi ste nosioci znanja, običaja, kulturnih i moralnih vrijednosti koje vam mi, vaši učitelji, nastojimo usaditi.

 Budite dosljedni sebi, poštujte svoje roditelje i živite u skladu s vašom vjerom jer ste upravo vi naša budućnost i naša ostavština.                                                                                                            

Martina Vlašić, prof.