U jugoslavenskim novinama za društvena i kulturna pitanja, Telegramu, 17. ožujka ta je ista Deklaracija i objavljena. Tražili su dvoje:

   1. Ustavnim propisom utvrditi jasnu i nedvojbenu jednakost i ravnopravnost četiriju književnih jezika: slovenskoga, hrvatskoga, srpskoga, makedonskoga.

  2. Osigurati dosljednu primjenu hrvatskoga književnog jezika u školama, novinstvu, javnom i političkom životu, na radiju i televiziji kad god se radi o hrvatskom stanovništvu, te da službenici, nastavnici i javni radnici, bez obzira otkuda potjecali, službeno upotrebljavaju književni jezik sredine u kojoj djeluju.”

Unatoč političkoj osudi, po zahtjevima za poštivanjem osnovnih prava hrvatskoga jezika i hrvatskoga naroda, Deklaracija je višestruko važan dokument, jedan od najvažnijih u povijesti hrvatskoga jezika. U spomen na ovaj događaj  svake godine u ožujku obilježavaju se Dani hrvatskoga jezika.

U našoj školi  učenici su obilježili dane Hrvatskog jezika, na način da je svaki razred napisao pjesme o Hrvatskoj, izradom zajedničkog plakata, te recitacijama napisanih pjesama. Profesorica Hrvatskog jezika im je održala kratko predavanje o hrvatskom standardnom jeziku, te kako ga je važno sačuvati od sve većeg prodiranja tuđica. 

Ljepotica Zemlja

Pogledaj, putniče, ovu  zemlju kršnu,

divi se i osjetit ćeš

ljubav nepresušnu.

Hrvatska zemlja  kalvariju  prođe,

a sad ponosno  čeka  svakoga  tko  dođe.

Divi se, stranče, Dalmatinskome kršu,

gdje  kroz loze  plodne vjetrovi nam pušu.

Slavoniju ravnu i njihov bećarac,

tko jednom tamo dođe

više nije stranac.

Istarske delicije i stari maslinici,

Arena u Puli,

povijest u jednoj slici.

Ali, u cijeloj zemlji ima jedan grad

koji srcu mome uvijek je drag.

Vukovar je simbol rata i tuge,

dječjeg plača i brige za druge.

Vukovar je heroj,

heroj zemlje moje,

zemlje kojoj srce,

predajem svo svoje

          Maja Kegalj 6.r.

Moj zavičaj

Imam lijep zavičaj

dok sjedim u klupi i pijem čaj.

Tu sam rođen,

on za mene je dragocjen.

Prodati ga neću

pa da na zemlju i vanzemaljci slijeću.

Jako ga volim i

za njega se Bogu molim.

          Mate Kegalj 6.r.

Moj did

Moj did voli radit

i kuće gradit.

Priša je sedandeset lita

i nikog za pomoć ne pita.

Voli bacit na briškulu

i nediljon na balotu.

Često u Brune ide

pa ga unuci ne vide.

Pole za večeru voli,

a prije toga se Bogu moli.

Tia bi u njegovim stopama poć

i u njegovu dob doć.

           Mate Kegalj, 6.r.

Moja Hrvatska

Moja Hrvatska je moje sve,

ono što mi daje, raduje me.

A tek more njezino je tako lijepo,

kad ga ugledaš sve ti bude svijetlo.

Uz more, tu su planine i doline,

kroz koje voda teče kao iz miline.

Tu je glavni grad Zagreb, on je najveći,

a uz njega Split, on je drugi vodeći.

Moja Hrvatska obasjana suncem,

Najradije bih je zagrlio poljupcem.

              Petar Jurišić, 6.r.

Srce za Hrvatsku

Ranjena ti si bila,

neprijatelj ti je slomio krila,

ali uzdigoše se junaci srca hrabra

te nas napusti dušmanska bagra.

Hrvatske majke za sinovima zaplakaše,

velikanima koji obraniše starine naše.

Neka im je velika slava i hvala

što domovina nije pala.

Danas je samostalna i svoja

sa zastavom crven, bijel i plavi boja.

Nek' jedan Hrvat ne krije

da njegovo srce za Hrvatsku bije. 

                 Mirjana Madunić, 7.r.

Ljubav prema domovini

Svoju domovinu jako volim

i za nju se često molim.

Najljepša i najbolja ona je

od Dalmacije pa sve do Slavonije.

Planine, nizine i Jadransko more

svakog čovjeka s nogu obore.

Ovakve prizore mnogi nisu vidjeli,

ali zasigurno bi im se svidjeli.

Za Hrvatsku se puno krvi prolilo

kako bi ljudi ovdje živjeli mirno,

kako bi bili sigurni i sretni,

a ne bili jadni i bijedni.

Trebamo jedni druge voljeti

i zajedno kao jedno biti.

Iznad svega Hrvatsku poštivati

i nastaviti se za bolje sutra boriti.

                 Ivona Madunić, 7.r.

Moja domovina

Moja domovina Hrvatska

ima more i planine,

obrađene zemlje i ravnine.

Rat je došao nepravedan,

padali su vojnici jedan po jedan.

Moja ljubav prema njoj

svaki dan iznova raste,

kad se sjetim kacige,

puške i puno umrle ljudske mase.

Vojnik u ratu teško je biti,

ali oni postaju heroji

o kojima ćemo stoljećima govoriti.

Bože dragi, hvala Ti što si nam je dao,

sada imamo slobodu kao ptice,

a na gitari sviramo zahvalnosti kroz žice.

Godine su prošle duge

i u srcima je puno tuge,

ali vrijeme je da se zahvalimo

i budemo sretni sa svime što nam je dano.

Za kraj ću reći samo ovoliko,

jer to bi trebao znati svatko:

o lijepa, o draga, o slatka slobodo!

                   Nina Ribičić, 7.r.

Ljepotice zemljo draga

Kada si mi ljepša?

Kad te gledam s brda,

kad te gledam s dola,

od svih tih ravnica

do Jadranskog mora.

Kada si mi draža?

Gdje su mirne rijeke,

gdje su vodopadi s Krka,

gdje su uređena polja,

gdje je pčela Zuka.

Koliko si ispaćena?

Ljepotice, zemljo, draga,

odižeš se ponosno

iz pepela i praha.

Uvijek ću te čuvati

i u tebi dom stvarati,

živjeti i voljeti,

djecu svoju odgajati!

       Ivana Dajak 6.r.