Tu su se našli kruščići, slana i slatka peciva i kolači – prava mala remek-djela koja su napravile vrijedne ruke naše djece i njihovih roditelja i baka. Naš župnik don Augustin blagoslovio je plodove koje smo donijeli te je time proslava mogla započeti.

Od davnina je upravo kruh bio osnovno, najjednostavnije, ali i najvažnije jelo. Miris toploga kruha koji se širi domom, miris je koji poziva, zbližava i usrećuje ljude. Najbolji način da se odužimo toj namirnici koja znači život jest da je pripremamo s ljubavlju i pažnjom prema sebi i osobama za koje je izrađujemo. Da se prema njoj odnosimo s poštovanjem cijeneći njezinu samu bit, ali da je također uvijek rado dijelimo s drugima jer je, nažalost, nemaju svi u izobilju. Baš radi toga naši su učenici odnijeli dio proizvoda štićenicima obližnjeg staračkog doma i Terapijskog centra „Susret“ kako bismo i njih obradovali  poslasticama koje su učenici zajedno sa svojim najmilijima pripremili.

Na ovaj posebni dan moramo biti zahvalni za sva dobra u kojima imamo priliku uživati i iskrenog srca trebamo reći:

Hvala ti, zemljo, za kruh što si nam dala!

Zar ima od toga većeg dara?

Jer u kruhu je sva mudrost života stala.

FOTOGRAFIJE