2010-06-18 09:51:00

Dragi moji osmaši generacija 2009./10.

Neki ljudi ulaze u naše živote, ali brzo i izlaze. Neki ostaju neko vrijeme i ostavljaju tragove na našoj duši, nakon čega mi nikad više nismo isti.

Ne znam tko je napisao ove misli, ali u ovom slučaju nije ni bitno. Čitajući gore navedeni tekst prisjetila sam se osamnaest malih petaša koje sam dobila na početku jedne školske godine. Malih glavica iznad kojih su se rojili upitnici, nasmiješenih ali i uplašenih lica. E, da ispred nas su bile godine upoznavanja, učenja, pohvala i pokuda ovisno o periodu vašeg odrastanja.

I evo nas dragi moji, na kraju osmog razreda. Rekli ste mi jedne prilike da jedva čekate otići …. odlazite prema novim izazovima, vrijeme je da se suočite sa odrastanjem. Biti odrastao znači suočiti se s novim krizama, a ne izbjeći ih. Uz ove misli, želim vam zahvaliti na tragovima koje ste ostavili i zaželjeti puno uspjeha na vašem putu kroz život.

 

Vaša razrednica,

Nives Bešić


Osnovna škola "Ivan Goran Kovačić" Cista Velika