Naši domaćini bili su zadrugari iz  OŠ don Mihovila Pavlinovića. Dolaskom u Podgoru na rivi smo vidjeli veliki šator, a oko njega veliki broj odraslih i djece. Većina je nosila  majice s logotipom HUUZ (hrvatske udruge učeničkih zadrugara) koje smo dobili od organizatora i akreditacije oko vrata, to je bio znak raspoznavanja nas zadrugara. Naravno, i mi smo odjenuli majice i objesili  akreditacije oko vrata.

Kad smo ušli u šator u kojem su  bili postavljeni štandovi učeničkih zadruga,  na prvi pogled me jako iznenadio prizor koji sam vidjela. Različiti mirisi finih kolača, šarenilo boja i oblika, mnogo djece i ljudi... Posjetila sam sve štandove i svaki me nečim zadivio. Vidjela sam mnogo lijepih radova, koje su izradile vrijedne ruke zadrugara. Neki su radili licitarska srca, svijeće, slike, glinene posude i kućice, torbe, nakit, različitog bilja prikupljenog u šk. vrtovima, mogli smo probati kruh i đem od bundeve, Poljički soparnik i mnogo toga još ...

Sva djeca su se potrudila da njihov štand bude što bolji i ljepši. Vidjela sam da su neki od zadrugara obukli nošnje svoga kraja, kako je naš najmlađi zadrugar Luka P. već bio odjeven,  Antonela Č. i ja odlučile smo odjenuti  nošnju našeg kraja. 

Državno povjerenstvo je obilazilo štandove i ocjenjivalo naše radove i sposobnosti. Kad je stiglo do našeg štanda nismo imali vremena misliti na tremu. Bili smo sabrani i sa sigurnošću smo pokazali što znamo. Nestrpljivo smo čekali rezultate.

Domaćin nas je počastio vožnjom brodom. Bilo nam je prekrasno. Promatrali smo otoke, uzburkano more...  Kiša nas je iznenadila, malo nam je pokvarila atmosferu, ali to nam opet nije smetalo da se dobro zabavimo. Neki su stekli nove prijatelje iz drugih županija i škola. Jako sam uživala dva dana u Podgori. Hvala domaćinima za sve što su napravili za nas, bilo je to još jedno prekrasno i nezaboravno iskustvo. Jedva čekam novu Međužupanijsku smotru, ali do tada treba puno rada.

Ostale fotografije pogledajte u foto-galeriji.

            Matea Vučak, 8. razred