Od jutra se osjećala napetost i uzbuđenost. Svi su bili tajanstveni. Moram priznat da se mi stariji nismo tako veselili maškarama kao mlađi učenici. Dobili smo obavijest da će maškare biti šesti sat i da se pripremimo. Kada se oglasilo školsko zvono na kraju  petog sata svi su istrčali u školski hol gdje su već bili neki učenici pod maskama. Na licima učenika i učenica se vidjelo da su to s nestrpljenjem očekivali i da uživaju . Nama dragi psiholog je bio DJ i puštao nam već dobro poznate pjesme. Nakon nekoliko minuta provedenih u promatranju svi su se opustili. Naši mali đaci su nam pokazali ples pod maskama kojeg su naučili u plesnom klubu AMBER.

Višim razredima to nije bilo tako zanimljivo kao malcima. Razumijemo mi njih jer smo se zabavljali na isti način kad smo bili njihovih godina. Bilo je raznih maska koje su skrivale lice. Neke od njih su: indijanci, patuljci, vilenjaci, vile, vještice, razni super junaci, dječaci obučeni u žene, djedova, baka i mnogih drugih likova. Mi smo pokušali i nadam se uspjeli izmamiti osmijeh na lica učitelja ali i na lica onih kojima je to bila najljepša zabava u školi. Samo imamo jednu zamjerku, pišem u množini jer se većina učenika slaže s mojim mišljenjem. Trebali su se i učitelji namaskirati da se i oni zabave, jer ni njima nije baš lako s nama, ali opet pamtimo više dana provedenih u zabavi nego u negativnom raspoloženju.

Učenica: Antonela Čelan, 7. razred