Puno jedno stoljeće da je i ovdje otvoren prozor u svijet znanja, nauke i zajedničke radosti djeci na pragu života.

Zato velike čestitke organizatorima, svim nastavnicima učenicima i dragim Velecišćanima.

Ja se osjećam kao da sam se vratila doma, jer točno prije 60 god.  ovdje je počeo moj radni vijek.

Iz učiteljske škole Split u Cistu Veliku.

Kako vidite bilo je to jako davno, i sve je bilo drugačije. Neusporediva su ova i ona vremena. Pa ipak, bilo je to nekako bajkovito, kao neki davni lijepi san!

Na školi su još bili tragovi paleža i trudi obnove, nije bilo struje ni vode. Petrolejke i uljanice kao u pričama iz davnine. Točno sredina prošlog stoljeća – 1951. Vjerujem da rijetki među nama dobro znaju kako se tada živjelo!?

Međutim, za nas mlade učitelje  pune energije i volje za rad, ništa nije bilo teško. Pune učionice djece, svi rado slušaju, čitaju pišu, a mi onako mlade i zdrave postajemo jedno s našim učenicima. I sada osjećam neku toplinu povjerenja i ljubavi; a to, ovdje sam startala kao i moje kolegice i sigurno je taj početak bio sretan kad kroz 40 god. rada s učenicima nismo nikad požalile što smo bile učiteljice i nastavnice.

Mislim, da bih još trebala reći kako su mi i sada pred očima one dvije učionice u staroj školi pune đaka. I po troje u klupi, a radilo se i u tri smjene. Morali smo hvatati samo dan, a u ovo doba bili su kratki, baš kao ovaj danas, a ja bih bar  željela da je vrlo dug kao što sam i sama željela.

Tada je bilo puno djece, bogato doba rađanja! Željela bih da u Cisti Velikoj opet budu pune učionice, pa makar se radilo i u tri smjene kao u moje vrijeme.

I na kraju, neka nam ovaj dan bude svima radostan i svet i da ga ne zaboravimo!

Hvala!