SJEĆANJE NA VUKOVAR

Godine prolaze, smjenjuju se godišnja doba, ljudi se mijenjaju, gradovi proširuju, obitelji nastaju, ali sjećanja su i dalje živa. Prošlost se ne zaboravlja. Ne zaboravlja se patnja, ne zaboravlja se prolivena krv, ne zaboravlja se Vukovar. Danas ga se posebno sjećamo jer se približava obljetnica njegova pada. Obljetnica najveće patnje, najveće boli, najvećeg  razaranja hrvatske grude. Sjećamo se naših heroja, viteških sinova naše Hrvatske koji su dali svoje živote za nju, za nas, za svoje obitelji. Ponosno su branili svoj grad, svoje parkove, svoje škole.

Siniša Glavašević je napisao: Tko će ostati ako se svi odreknemo sebe i pobjegnemo u svoj strah? Kome ostaviti grad? Tko će mi ga čuvati dok mene ne bude, dok se budem tražio po smetlištima ljudskih duša, dok budem onako sam bez sebe glavinjao, ranjav i umoran, u vrućici, dok moje oči budu rasle pred osobnim porazom? Tko će čuvati moj grad, moje prijatelje, tko će Vukovar iznijeti iz mraka?
Nema leđa jačih od mojih i vaših, i zato, ako vam nije teško, ako je u vama ostalo još mladenačkog šaputanja, pridružite se. Netko je dirao moje parkove, klupe na kojima su još urezana vaša imena, sjenu u kojoj ste istodobno i dali, i primili prvi poljubac - netko je jednostavno sve ukrao jer, kako objasniti da ni Sjene nema?

Hrabri sokolovi su ga čuvali, 87 dana su se borili da ne padne u neprijateljske ruke. 87 dana su trpjeli svakodnevna bombardiranja, slušali krikove i bolne jecaje nedužnih ljudi, doživljavali strahote i gledali smrti u oči. Nitko nije bio pošteđen, ni djeca, ni žene, ni starci...

Okrutni neprijatelj je sipao svoje projektile čak i na bolnicu, mjesto koje je trebalo biti utočište, spas, oaza mira ,a zapravo je postalo meta i simbol najvećeg stradavanja.

18. studenoga Vukovar je pao, neprijatelj je ušao u njegovo središte. Srbijanske paravojne snage i JNA su ga osvojili i potpuno razorili. Nisu se zaustavili na tome. Uslijedila su masovna smaknuća hrvatskih branitelja i civila te pljačka i progon stanovnika. Najveći organizirani i masovni zločin dogodio se nad ranjenicima iz bolnice u Vukovaru i braniteljima te civilima kojih je više od 200 identificirano iz masovne grobnice na Ovčari. Strahote ne mogu i ne će biti zaboravljene, krv je prestala teći, ali ožiljci su trajni.

Poštujući Vukovar, njegovu žrtvu i heroje, poštujemo sve heroje i žrtve Domovinskog rata jer je Vukovar simbol hrvatskog otpora, junaštva i žrtve za neovisnu Hrvatsku.

Upalimo svijeću za Vukovar i zavjetujmo se kako ćemo njega i njegove branitelje nositi u srcu, prenositi istinu mlađim generacijama o velikoj patnji i ljubavi prema domovini i svome narodu tih običnih ljudi nepopustljivog duha, velikog srca i čeličnog morala.