Odane svome poslu, ispunjene ljubavlju prema učenicima i njihovome uspjehu, svesrdno su davale svoj um i svoje srce. Bujicu svojih doboronamjernih savjeta i spoznaja  u svakom trenutku željele su i htjele uputiti svakom učeniku i na svakome mjestu.

Naše kolegice su blagim osmijehom i tihim glasom godinama ispunjavale razredne odjele, zbornicu i školske prostorije. U četvrtak smo se s osmijehom na licu i ponekom suzom u oku oprostile od njih uz prigodan domjenak koji su nam priredile. Ravnatelj im je u ime svih djelatnika zahvalio na dugogodišnjoj potpori i nesebičnoj pomoći koju su pružale i udijelio im prigodne poklone i zahvalnice za predan rad.

Hvala im za mnoge naučene povijesne činjenice, spoznaje iz prošlosti jer se zna da je  „Povijest učiteljica života!“

Hvala im za mnoga životna iskustva za bolji i ljepši život, biološke zakonitosti i ekološko osvještavanje i uljepšavanje naše škole i školskog okoliša.

Drage naše, odlazite u zasluženu mirovinu, ali ostajete u srcima svojih prijatelja i Zbornice, učenika i njihovih roditelja.

Još jednom Vam hvala za plemenitost i odavnost svom poslu, za sve zajedničke trenutke i za istinsko prijateljstvo koje ste nesebično njegovale.