Stvarnost koja više nije bila ista, a još jučer je bila sasvim obična. Ispunjena smijehom, zadovoljstvom i svakodnevnim obvezama, a onda je došao taj dan. Dan kad je pao Vukovar.

Siniša Glavašević u svojoj Priči o priči piše: "Uvijek sam volio da mi mama, tata i baka pričaju priče. U pričama je uvijek sve lijepo i strašno. Sve što možete zamisliti u pričama je veće i ljepše, i strasnije. Bio je izazov. I poslije, kada sam se u životu sastao s pričama, uvijek je toga bilo. Priča mora biti iskrena."

Naši učenici inspirirani Vukovarom-gradom herojem napisali su priče (Sara M. i Jelena R., učenice 8. razreda) i pjesme. U spomen na sve pale žrtve upalili smo svijeće.

Vukovar

Vukovaru grade,

uvijek i zauvijek grad si heroj.

Brzo dječice palite svijeće,

za one kojih nema više.

Vodotoranj se ne krije,

na njemu se zastava vije.

Sada svi hodajmo cestom mira,

odajmo počast poginulima.

Nada Č., 7. razred

Gradu heroja
Vukovaru gradu heroja,

tebe su ljudi branili.

Za tebe se borili,

tebe spasili.

Stoj  tamo hrabro  i ponosno,

jer si ti junak naš.

Vodotoranj znak je tvoj.

O junače moj!

Marijan K., 7. razred

Vukovar

Vukovaru, pobjedniče

još se o tebi pričaju priče.

O tvojoj vjeri i žrtvama

o porušenim zgradama i crkvama.

O Tvom junaštvu i snazi,

kojem ništa ne mogu niti porazi.

Pobijedio si vojsku neprijateljsku

i spasio Hrvatsku.

Mi ćemo ti zauvijek zahvalni biti

i u srcu te nositi.

Dora M., 7. razred

Vukovar

Bol i patnje se stišale.

Mir vlada u gradu tom,

djeca sad su mirnija

jer tuga je prestala.

Ljubav prema njemu

Ne prestaje ni danas.

Ponos i nada

ne gube se ni sada.

Svijeće sad se pale

iz poštovanja prema njima.

Na grobovima naših

dragih branitelja.

Rat je prestao

Golubica donijela je mir

Dragom gradu Vukovaru.

Marija P., 7. razred