Bio je hrabar i borio se za Hrvatsku, za nas. Ispričao je kako mu je bilo najteže 1993. godine za vrijeme operacije Maslenica. Izgubio je velik broj svojih prijatelja, i sam je tada ranjen, ali uvijek je vjerovao u pobjedu. Pričao nam je kako su preživljavali na bojištu, kako su se osjećali i koje su ih misli pratile. Osmaši su mu postavljali brojna pitanja na koja je on spremno odgovarao. Saznali smo kako je u rat krenuo nespreman, bez odore, odjeven u traperice i noseći u džepu sliku Gospe Sinjske. Vodila ga je ljubav prema Domovini i svijest da mora pomoći. Znao je za što se bori.

Vidjelo se da mu je teško pričati o ratu, pogotovo kad je pričao o osobnoj higijeni u ratu i kako se jednom prilikom više od 20 dana nije presvukao, niti okupao. Predavanje mu je otvorilo stare rane, ali tu nam je pokazao svoju hrabrost. Nije lako pričati o onome lošem što si proživio i treba velika hrabrost za to.

Najviše nam se svidjelo kad je pričao o oprostu. Rekao nam je: „Djeco, morate oprostiti. I ja sam oprostio. To je ljudski, kršćanski, ali nikad ne smijemo zaboraviti i upravo zato sam ja danas ovdje. Prenosim vam istinu da je vi prenesete dalje.“

Spomenuo je i neke ratne junake iz našega kraja te nas potaknuo da istražimo više o njima.

Zanimljivo i vrlo poučno predavanje koje nam je približilo Domovinski rat.

Ivona Madunić i Mirjana Madunić, 6. razred